O bogatoj i slavnoj baštini, ulozi koju je imao Srpski dom, ali i o obvezi i odgovornosti koja je na nama i pred nama u revitalizaciji i nekom novom početku nakon dugih 80 godina, najbolje govore i svjedoče kratke, ali važne crtice iz povijesti same zgrade i njezine uloge u srpskoj zajednici u Vukovaru. O značaju, ugledu, bogatoj povijesti i tradiciji današnje obnovljene i prekrasne barokne građevine – Srpskog doma, govore nam i rijetki sačuvani podaci.
Srpski dom danas je sjedište Ustanove u kulturi Srpski dom, jedno od najreprezentativnijih i najvažnijih zdanja spomeničke baštine srpske zajednice u gradu Vukovaru, koje zajedno s hramom sv. oca Nikole čini jedinstvenu kulturno-duhovnu cjelinu. O značaju, ugledu, bogatoj povijesti i tradiciji današnje obnovljene i prelijepe građevine – Srpskog doma, govore nam i sljedeći sačuvani podaci koje iznosimo u narednim redovima pred vama.
Pretpostavlja se da je na mjestu današnje zgrade Srpskog doma, uz crkvu, postojala pravoslavna srpsko-rusko-slavenska škola, koju je 1733. godine osnovao kijevski učitelj Timofej Levandovski. Prvotna zgrada s vremenom je postala oronula, tijesna i mala sa svoje dvije učionice, pa se javlja potreba za izgradnjom nove, za čiju su se obnovu gorljivo zalagali okružni direktor srpskih škola Grigorije Geršić i više prosvjetne vlasti. Prije nego što je i započela gradnja, Vukovar je 1822. godine zadesio veliki požar, kada je, uz veći dio grada, izgorjela i stara srpska škola. Zgrada nove srpske škole gradi se na istom mjestu 1835. godine, no i ona s vremenom postaje tijesna.
Inicijativu za izgradnju novog doma, kakvog poznajemo i danas, dao je 31. prosinca 1903. godine odvjetnik dr. Svetislav Novak, na čiju je inicijativu Crkvena općina izabrala Odbor za izgradnju, u koji je ušlo 40 uglednih srpskih građana. Za predsjednika Odbora izabran je vukovarski odvjetnik dr. Aleksandar Peičić, a članovi su još bili njegov otac dr. Konstantin Peičić, tajnik dr. Novak, dok je blagajnik bio veletrgovac Toša Ilić. U Odboru su bili i Radivoj Paunović, Miša Mihailović, a ovom poduzetnom Odboru u pozivu za prikupljanje priloga pridružili su se mnogi Vukovarci: Lazar Rogulić, Vasa Mihailović, Bingulci, Panići, Radivojevići, Vučinovići, Carevići, Stanišići, kao i tadašnje srpske institucije u gradu: Srpska štedionica, Srpska kreditna banka, Srpska ženska dobrotvorna zadruga. Priloga je bilo i sa strane: iz Pančeva (Jovan Baić), Rume (Antonije Bogdanović), Oseka (Osijeka – Vasa Muačević), Požege (Nikola Jurković), Novog Sada (Gavra Plavšić), a doprinos su dali i srpski manastiri Hopovo, Grgeteg i Kuveždin. Zahvaljujući velikom odazivu i brojnim prilozima, prikupljeno je oko 20.000 tadašnjih kruna, te je u rekordnom roku, zahvaljujući velikom broju darovatelja, novac brzo skupljen, pa je Srpski dom izgrađen 1904. godine, a zgrada je posvećena 27. siječnja 1905. godine na Svetog Savu i bila je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkvene općine.
U novoj zgradi svoje su mjesto za rad i djelovanje pronašle najvažnije srpske prosvjetne i kulturne institucije: Vukovarsko srpsko pjevačko društvo „Javor“, Srpska ženska dobrotvorna zadruga, Srpsko prosvjetno i gospodarsko udruženje „Posestrima“. Tu su se nalazile i kancelarije Srpske pravoslavne crkvene općine. U zgradi je od 1904. do 1919. godine nastavila s radom srpska škola, u zgradi su bili stanovi za učitelje, a nakon 1919. godine škola je „podržavljena“, odnosno uključena u novi prosvjetni sustav novoosnovane Kraljevine SHS.
Ovdje su se, u velikoj dvorani, pod slikama srpskih dobrotvora, obilježavali nacionalni praznici, održavale svetosavske besjede, akademije, dobrotvorne zabave i priredbe, sviralo se, pjevalo i plesalo. Može se reći da je Srpski dom predstavljao pravi rasadnik najplodonosnije srpske misli te kulturnog, duhovnog, umjetničkog i društvenog stvaralaštva.
U prostorijama Srpskog doma, vukovarski Srbi ugostili su i četiri srpska patrijarha: Dimitrija (1929.), Varnavu (1931.) i Gavrila (1939.), te su nakon 83 godine ponovno dočekali patrijarha. Naime, 15. i 16. listopada 2022., Njegova Svetost Patrijarh srpski gospodin Porfirije posjetio je Vukovar i tom prilikom posvetio hram sv. oca Nikole i zgradu Srpskog doma.
Tijekom Drugog svjetskog rata, zgrada je pretvorena u njemačko zapovjedništvo grada Vukovara, a imovina je od strane državnih organa NDH konfiscirana, otuđena, slike su raznesene, a inventar i namještaj uništeni.
Nakon rata, Srbi su se još neko vrijeme okupljali oko svog Srpskog doma, osnovan je pododbor SKD Prosvjeta, a u jednom trenutku zgrada je prešla u vlasništvo gradske firme „Velepromet“. S pročelja zgrade uklonjen je ćirilični natpis „Srpski dom“. Zgrada Srpskog doma dodatno je stradala i bila devastirana tijekom ratnih zbivanja 1991. godine.
Kako sjećanje vukovarskih Srba na Srpski dom nije nestalo iz njihovih srca i kako nikada nije ugašena želja za povratkom svoga Doma u svoje vlasništvo, taj je žar tinjao sve dok se plamen energije, snage i volje nije ujedinio i rasplamsao do konačnog ostvarenja težnje za povratkom zgrade u vlasništvo srpske zajednice. Upravo tako, upornošću, strpljenjem i mudrošću, naši politički i crkveni predstavnici uspjeli su stvoriti realne pretpostavke i temelje za povratak zgrade u krilo svoje zajednice. Tako je konačno, 30. ožujka 2017., zaključen Kupoprodajni ugovor između „Veleprometa“ kao prodavatelja i Srpske pravoslavne crkvene općine Vukovar, Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba i Zajedničkog vijeća općina Vukovar, svih zajedno kao kupaca s druge strane, pa su na taj način svaki od kupaca postali vlasnici 1/3 nad cjelokupnim nekretninama Srpskog doma. Ovaj posao financijski je pomogla Vlada Republike Srbije, a uz njezinu financijsku pomoć započela je velika obnova koja je dovršena sredstvima Vlade Republike Hrvatske. Projektnom obnovom predviđena je i realizirana izgradnja nove višefunkcionalne dvorane u dvorištu kao aneks uz zgradu Srpskog doma, kao i podrumskih prostorija.
Zgrada Srpskog doma danas, na adresi Ulica Europske unije 5, u samom središtu grada Vukovara, odmah do Sabornog hrama sv. oca Nikole, izgrađenog 1737. godine, s kojom čini kulturno-duhovnu cjelinu, kao što je to bilo od početka, ponosno i dostojanstveno stoji u novoobnovljenom izgledu, s restauriranim pročeljem i natpisom „Srpski dom“.
Obnovljena, dorasla i dograđena veličanstvenom multifunkcionalnom dvoranom za nove kulturne, vjerske i umjetničke programe te okupljanja građana, ne samo srpske nacionalnosti, nego i svih onih koji znaju cijeniti tradiciju i sav dosadašnji kulturni, duhovni i umjetnički doprinos pripadnika srpske zajednice, koji s ponosom i velikom odgovornošću žele nastaviti stopama svojih slavnih prethodnika.
Na novim temeljima i pretpostavkama, Ustanova u kulturi Srpski dom službeno je započela s radom 1. travnja 2022. godine, kada su dvoje stalno zaposlenih radnika službeno prijavljeni i bavit će se organizacijom i realizacijom raznih događaja iz svih područja djelovanja u kulturi, ali na programski višoj i tehničko-logistički jačoj razini u odnosu na dosadašnju praksu. Spektar djelatnosti ove ustanove, predviđen statutom, vrlo je širok, pa ćemo pokušati predstaviti naša nastojanja i planove u cilju realizacije svih planiranih programskih aktivnosti.
Na temelju gore iznesenih stavova, jasno je da Srpski dom ima potrebu svoje planove, programe i aktivnosti realizirati uz stručnu podršku zaposlenih. Ovaj se dio detaljnije razrađuje u Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. U ovom trenutku tri osobe rade na realizaciji predviđenog plana i programa rada te svih aktivnosti Ustanove u kulturi Srpski dom u Vukovaru:
- direktor
- administrativni tajnik i domaćica Ustanove
- voditelj tehnike, tehničar-domar